22
RASPUST ZA ODRASLE
Ubedjena sam da bi leti trebalo uvesti mini raspuste za odrasle, nesto kao raspust usred nedelje, mislim sredom-cetvrtkom-jedan radni dan za opustanje, ali ne kao produzeni vikend. Ne sme da bude toliko dug da se mnogo razbaskarite, nikako da ste nesposobni da se vratite u stvarnost preko noci, koncentrovana varijanta za osvezenje.
Postoji i bolja letnja sema koju mi protura, a i praktikuje ovih vrelih dana, nas divni prijatelj, veoma poslovan, no s iskustvom i bez preterane gladi da sve pare ovog sveta spakuje u svoj dzep. Ujutru se radi od 8-10, a onda vlasnik firme pozove direktora firme i vlasnika i direktora partnerske firme da njih DVOJICA odu da se rashlade na bazenu sledeca dva sata, dok nije preterano vrelo sunce. Plivanje je dobra rekreacija, istini za volju mobilne ne iskljucuju, mailove mogu da kontrolisu, pivo ne piju….Lepo su preplanuli, nemaju stomake opustene preko mere i reda, lagano rucaju, pa onda rade jos par-dva- sata-koliko je potrebno popodne…..skraceno letnje radno vreme definitivno, ali sve stignu-efikasni su ako zavisi od njih, no zive u Srbiji, ni njihov zivot nije idealan, kupaju se i oni u znoju lica svog nekih dana….
Uzela sam juce slobodan dan, dan od starog odmora koji necu stici da po propisima iskoristim, dan koji sam poklonila sebi, tako da niko nije trpeo zbog toga:)
Nisam odspavala duze ujutru, nisam otisla kod skupe poznate kozmeticarke ili na masazu vulkanskim kamenjem, nisam se castila ludim provodom u shopping-u, nisam …..
Bila sam na mini raspustu u sarmantnom gradicu u Backoj, o kome ima dugo tragova u istoriji, da proverim ono gore pomenuto.
Raspust nad raspustima, voda u bazenu cista, dovoljno mesta za svakoga, ganjali smo razdragano loptu po bazenu s dva komsijska derana, niko me nije namerno prskao, preskako u nivou glave, jaukanje s razglasa je ostalo u Beogradu, a pice u lokanom kaficu s pogledom je bilo dobro rashladjeno, led donose bez posebnog zahteva, lako izgovaraju hvala i izvolte, dovidjenja…na neki nacin bez stvarnog luksuza- luksuzno i opustajuce. Nas prijatelj kaze da je zapusteno(!), ima mnogo potencijala (termalna banja od prirode poklonjena, nisu mi dali da s razlogom da je probam) i saljivo dodaje, u stilu nekih njegovih mnogo bogatijih i izvikanijih zemljaka, da ako drugi (a stranci zagledaju, dok nasi bagatelisu) od te “tacke” za dve godine ne naprave ono pravo, on ce morati da svom prijatelju i poslovnom partneru kupi za rodjendan……Mislim da, mada voli svoj grad, ima pametnija posla. Upropastio bi sebi divne letnje raspuste usred dana, sedeo bi u firmi u dugim pantalonama ….i znojio se:)
22
RASPUST-OPREZ
Stigao je zeljno ocekivani RASPUST za osnovce i srednjoskolce, zvuci kao NAJZAD, svi su odahnuli ma koliko sigurno ima roditelja nezadovoljnih uspehom svoje dece…..to je tako prirodno-roditelj uvek zeli najbolje-roditelji su zaboravna kategorija?
I kad se smire neki porodicni uragani, zivot utone u poznatu semu poruka na vratima ili brzih telefonskih poziva s mobilnog, nema bas vremena za pricu, cak i ono sto mora da se kaze, deca svih uzrasta prate praznim nedokucivim letnjim pogledima i nervozno izlecu da stignu negde…. gde ih cekaju izazovi. Ubrzo otkriju da imajau mnogo slobodnog vremena, stvarno SLOBODNOG i skoro bezbroj mogucnosti za “igre bez granica”.
Letna sema puni crne hronike, opomene su nekako marginalne, poruke su uopstene i svode se na “svakodnevne apele”, svi rade svoj posao i nisu krivi zbog tudje neodgovornosti, tesko je shvatljivo zasto je jedan tobogan u rekonstrukciji nedovoljno zasticen od nesmotrenih vrelih glava. Nesmotrenost vreba i one koji nisu anonimni u nasem zivotu, u komsiluku moze da odjekne neki zaboravljeni “trofejni” pistolj u polutami spustenih roletni dok su roditelji na poslu, a momci ponovo prezivljavaju sinocni film….
Zaboravite na “svoje’ drzavne poslove sem ako vam to nije profesija i niste narodni poslanik, mislite na buducnost, skola nije roditelj, iskoristite sansu kad su deca samo vasa, osmislite leto svojoj deci kao najvazniji projekat, mozda im se dopadne ono sto umete da im pruzite vise od straha od dosade. Opominje i naslov “Polovina djaka zna gde da kupi drogu”.
19
UTISAK BODE
Zatrpani smo utiscima, utiscima serviranim na naslovnim stranama novina, uzasa razorenih gradova, nesrece, bede, kica, s TV ekrana nas zasipaju recima kao djubretom s raznih govornica, djubretom reci megagrandruzicastokomponovaaaane muzike, djubretom iz kuca Velikog brata….Slozicu se s neimenovanim pametnjakovicem koji ce reci “Ko vas tera da gledate, ili citate…”? ALI, koliko dece bas sad sedi ispred televizora i uzaludno ceka nesto za svoje nezne godine, da ponese utisak od koga se lepo sanja, razvija masta i dobre ideje, opusteno smeje….a izmedju ne otima tudje porodicno blago, ispija stota flasa piva koju je davljenik maznuo iza ledja coveku koji je skocio u ledenu uzburkanu vodu da ga spase……..Bombardujemo decu pricama i slikama koje nisu za decu.
Utisak koji moram da podelim s svima je poruka, slucajno stigla do mene, poruka cija me je prva recenica nasmejala svojom neobicnoscu i romaanticnim tonom u ozbiljnom kontekstu : “TV is like a rose but like every rose it has thorns”
Daljim citanjem moje iznenadjenje je bilo sve vece, a utisak sve jaci.
“TV je kao ruza ali kao i svaka ruza ima trnje. To je razlog zbog cega su skoro sve zemlje na svetu usvojile odredjene mere zastite svoje dece; stvarajuci strukture kroz koje mogu da obuce decu u veoma osetljivom dobu da stvaraju audivoizuelne programe. To je put ka mnogim internacionalnim festivalima za prikazivanje filmova za decu i omladinu u svetu.
Organizacija internacionalnih okupljanja televizija koje rade u korist dece i omladine i njihove preporuke, moraju voditi nas AFRICKE zemlje ka razumevanju da ne mozemo ili bolje receno da mislimo i stavramo televiziju zanemarujuci poglede dece i omladine.
Njima pripada buducnost i oni su najveci potrosaci TV programa. Ako ih na silu hranimo losim i opasnim prgramima ostavljajuci ih same bez edukatora, roditelja ili ostalih odraslih, bez mogucnosti da im se nesto kaze o njima, oni ce biti izgubljeni.
TV u saglasju s decom i omladinom bi trebaalo da stvaraju svet bez side, svet mira i da budu nasa najbolja investicija.
Zbog toga udruzeni s ciljem zastite dece i omladine od TV NASILJA je kao da gradimo kucu na steni. ”
Tekst je organizacije Youth T.V. Association, Yaounde, Cameroon.
Da li se pitate isto sto i ja: koliko smo odgovorni prema svojoj i tudjoj deci, sasvim vanstranacki, kroz nacionalne ciljeve i strategije, ljudski kao roditelji ili buduci roditelji?
18
VIKEND II deo-Politika ili život
Ovaj vikend sam resila da provedem bez informativnih emisija i svih TV sadrzaja koji imaju veze s politikom. Nije to bilo zamisljeno kao veliki beg od stvarnosti, samo mali relaks test:). I sve bi bilo bas kako sam zamislila da bi trebalo da bude, poen za mene, da nisam kupila subotnju “Politiku”, uvek samo zbog kulturnog dodatka, mada i ono o cemu tu pise ne moze biti ocisceno od politike, naravno.
U subotnjoj igri “Politika” i politika su ponovo prevazisli sebe i ja sam izgubila bar s 10:1. Vec naslovna strana me je slomila: “Modernim putevima premrezicemo Srbiju”, oni citiraju Kostunicu, fotografija ispod naslova me je dotukla , a uz taj udarni naslov, sledi s leva “Stan bez poreza samo za vencane”. Zapitala sam se zar zakon nije davno izjednacio bracnu vanbracnu zajednicu u pravima I obavezama, nisam u toku? Ili je i to deo politike stimulisanja mladih porodica-samo potpis je garancija? Bilo je jos pregrst uznemirujucih tekstova, a moj apoliticni vikend je nestao, jer sam vec ubrzano listala “Feral Tribune”, kao samo malo da zavirim, krivac je “Hronika urbanog pokusaja”, za koju kao podstreh na ovu jeres ipak glasam u pozitvivnom smislu. Zanimljivo, eto svasta se desava i s one strane granice, i nije samo lepa njihova tema, te konacno resenje je da su cenzori svuda zabrinuti za narod i ne daju mu da sam misli i odbacuje ono sto je lose.
Srecom po tako lepo isplaniran vikend, moji dragi prijatelji imaju dovoljno malo dete koje moraju da vode u prirodu, pa sam im se pridruzila. Nedeljno poslepodne na Adi je bilo carobno, cak i uz neke nase stare neizbezne nesavrsenosti. Kasnije u Knezu je bila guzva, neke su devojcice izgledale kao da su na Adi….o tome kad-tad. Vikend je za nama.
17
VIKEND I deo-Klimatizacija razdora
U petak sam radni dan zavrsila veoma kasno, al’ uglavnom zadovoljna da je nesto zavrseno, nekad previse razmisljanja i komesanja ideja prestane da bude produktivno.
I tako, izdrzavsi jos jedan VRUC dan samo sam cekala da se prebacim u drugu odecu kao u drugu kozu i zapocnem zasluzeni vikend, za koji sam vec imala lepe planove. PETAK nam nekad, i kad je 14., a ne 13., zada muke. Na vratima stana sam shvatila da nemam kljuc, da imam samo 20 min pre rekreacije, da nema carobne recenice “Sezame…”, i.. i….ipak sam stigla pre pocetka, sva uzdrhtala, pomalo gladna, no resena da mi nista nece pokvariti moj cas osvezenja tela i duha. I tako bezeci od teme koja me vec zaokuplja ovih letnjih dana (pre vremena) svojom realnoscu sudarih se u sali za vezbanje s njom, ponovo u toku istog teskog dana:
KLIMA(TIZACIJA) NASIH RAZDORA.
Sitnica prema svetskim problemima, domacim temama ocuvanja drzave, nezaposlenosti, izgradnje, razvoja, asocijacije….
Divno je imati klima uredjaj, govori o standardu, pruza osecaj da mozete birati sve sto je proizvodjac ugradio kao mogucnosti, ako naucite sta znaci svako dugme na daljinskom upravljacu. Sve zavisi samo od vas…i onih s kojima delite klimatizovan prostor i daljinski. Ljudi su razliciti i potrebe su im razlicite, smetaju im razlicite stvari, bolje ili gore podnose hladnocu, temperaturne razlike…Ljudi i pravila- nije svejedno gde je klima uredjaj postavljen, da li je plafon visok 2,15m ili 3,3m, da li je prostor velicine 30 ili 60m2, kako su usmerena krilca-ti ledeni bodezi koji ne “ubijaju” odmah, podlo vas iznenadi bol ili ukocenost u vratu, ostanete bez glasa ….. posebno je tesko objasniti da je odabrana temperatura bitan faktor, da ne moramo sedeti u vinskom podrumu na 16C , sto nikako ne bila odabrana sobna temperatura zimi, a napolju je 30+. Pocinje razdor, u kancelariji, porodici, u javnim prostorima, samoposlugama, fitness centrima…uvek neko gundja, neko nekog otvoreno ili iza ledja vredja i ismeva, svi trpimo -svetu je tesko ugoditi? Mozda nije tako komplikovano, jer postoje obicna PRAVILA, sto kod nas odmah izaziva otpor i zelju za oslobodilackom borbom s parolom “Niko meni nece odredjivati…”
Pravila su jednostavna, poznata, samo ih isto tako jednostavno treba postovati, i kad se ugradjuju i kad se koriste uredjaji za klimatizaciju, sve zajedno s nedopustivoscu onog kapanja na glave prolaznika dok idete ulicom.
Sitan problem-lepa vezba za ucenje normalnog zivota.
Izisla sam s rekreacije skuvana, pod utiskom da sam malcice izgubila simpatije prijateljica koje bolje podnose hladnocu, nego vrucinu, nisam ukocena, no ostaje pitanje ko je tu nesto naucio, da li sam samo ja dobila lekciju?
15
Voda, struja i internet
Potpuno me izbaci iz ravnoteze kad iznenada nenajavljeno nestane voda ili struja, osetim se bespomocno i glupo, kao da se SVE odjednom pretvorilo u jad. Juce sam vasceli dan trpela muku da li da se prepustim vrucini zasicenoj vlagom ovih monsunskih dana ili da rizikujem s klima uredjajem (znamo da ta korisna tekovina ponekad donosi osetljivim personama mnogo problema), tek na moje veliko iznenadjenje shvatila sam da me ta vruce-hladna tortura uopste nije toliko nervirala kao neprekidna “igra” s internet konekcijom-ima-nema-hoce-nece-pada-ne pada-ucitava-ne ucitava….I jos kada “iscezne” ova stranica, bez obzira sto je ona samo sredstvo licne zabave (?), osecam se jadno, izopsteno, skoro kao kaznjena, eto, nemam NI internet, plus pukao je server, cak je me je i mobilna 064 mreza (i pored silnih ponuda) u jednom trenutku izneverila-“vazna” poruka nije otisla. Isti osecaj kao kad nestane voda ili struja ( a neki Sojic je podigao slusalicu da ga ne uznemiravaju gradjani)-civilizacija je negde drugde, zgrcena sam od nervoze i pitam se u neverici: zar opet?
Polako postajem zavisnik ne samo od vode i struje, vec i svih komunikacionih pomagala, ne umem da kazem: super-sve je mrtvo- ziveo slobodan dan:)
Mozda bi povremeno bilo dobro otici negde gde je slatka voda dragocena, a za kupanje i rashladjivanje skociti u morske talase, da ni telefonska govornica nije na dohvat (s druge strane brda udaljena bar 15km), logorska vatra pucketa dok se krcka kotlic, a piljeci u zar postajem hipnotisana mirom, sve baterije su se istrosile-punjace nemate gde da ukljucite…:). I tako bar jedan (produzeni) vikend godisnje. Moze i na anonimnom salasu, bez nekog fensi broja i labudova….
14
Buše, Buše kol’ko ima sati?
Malo mi je bilo smešno, uz poštovanje nesumnjive ozbiljnosti poruke te posete albanskim susedima , no samo za trenutak sam se zagrcnula na kloniranu sliku iz vremena Tita i ostalih Ki-Mil i Mao kraljeva, jer ne znam šta je tuznije da su caru ukrali sat ili da je morao da ga na brzinu sakrije….u strahu od odusevljenih prijatelja ?
( vidi: http://www.youtube.com )
13
CIK – CAK POGLED no.1
Mnogo se toga promenilo odkad me je obuzeo internet, zagnjurivši se u beskraj njegovih mogucnosti pocela sam da komuniciram drugacije, klik po klik, mail po mail, comment po comment me je zagolicao postavljajuci pitanje da li i ja imam nešto da kazem nekom svetu, postepeno otkrivši iznenadjujucu zelju da dopustim bez selekcije mogucnost citanja i tumacnju mojih reci iz svakog, posebnog ili neocekivanog ugla, cak da otvoreno pozovem na to citanje i komentarisanje mog online dnevnika, prekršivši neku davnu zakletvu da dnevnik necu pisati.
Potvrdjaujuci mnogo koriscenu frazu “Nikad ne reci nikad” pocinjem da pišem o svakodnevnim dogadjajima, ljudima i svim pojavama na koje sam se saplela, bice to pogledi u cik-cak, i vice-versa, ponekad samo javljanje slikom-No Comment.