Cik-Cak Monogram

Just another WordPress weblog

Archive for the ‘Sport’ Category

May
16

Veni, Vidi, Vici

VENI, VIDI, VICI

 

http://www.novakdjokovic.rs/news.php?jezik=2

 

Šta reći, osim zadivljujuće!

Od finala Dejvis kupa u 2010. do jučerašnje finalne pobede u Rimu, neprekinuti niz Noletovih pobeda se popeo na 39, a osvojio je u 2011. prva mesta u Melburnu, Dubaiu, Indian Wellsu, Majamiju, Beogradu i Madridu, što čini 37 pobeda bez poraza u 2011. Ovaj niz je, zasada, drugi naduži od 1980. kada je Mekinro ostvario 42 pobede.

Samo napred! Pobeda na Rolan Garosu bi bila fantastičan rodjendanski poklon!

Dec
12

Pobednik i njegova sekunda

Svakog sekunda na ovoj planeti dogodi se nešto što za nekoga lično, neku porodicu, grupu ljudi ili naciju ima istorijski značaj, ponekad delić sekunde izmeni istoriju, životni put.

Očiglednost stavrnog postojanja tih sekundi,  pa i delića sekundi, doižvljavam i vidim jedino jasno u sportu. Mogu da ih pratim, i da osetim to trajanje, transparentna je posledica  tog postojanja, odredjuje pobednika i onog prvog iza njega. Posle sledi lavina dogadjaja izazvanih tom sekundom ili samo njenim delom. U drugim životnim prilikama najčešće tek spoznavanjem posledice shvatamo postojanje te predhodne sekunde.

Veliki plivač i sportiski borac, koji je osetio nemilosrdni udar tih delića sekunde, je Milorad Čavic.

Setimo se izveštaja s nedavne Olimpijade u Pekingu: Fantastična trka na 100 metara delfin stilom, u kojoj je slavni Amerikanac Majkl Fepls za samo jedan stoti deo sekunde pobedio Milorada Čavića, pomešala je osećanja navijača sprskog plivača u Pekingu.”

S radošcu bih da čestitam ovom čvrstom momku odbranjenu titulu evropskog prvaka, posebno i dobijenu bitku s ljudskom sklonošću da zloupotrebljavaju tudje uspehe u političke svrhe i sude o tim uspesima kroz prizmu svojih neostvarenih želja i ciljeva. Čak kad bi novcem mogli da se obezbede najbolji uslovi za svakog ko želi da proba da se ogleda u nekom sportu, samo neki-najbolji bi umeli da toliko rade do stignu više puta do pobede i da ponovo udju u istu bitku sa sobom i nadoknade ili prevazidju i taj skoro nevidljive deliće sekunde.

A balkon koji čeka Milorada Čavića sigurno će mu doneti radost da ga pozdaravi njegova publika,  po koji stisak ruke za slikanje, ali neće izbrisati sve što su neki hteli od njega, ono što su pričali po medijima, što su mu obećavalili, šta nisu ispunili . On postoji i ima još jednu medalju koja slavi i Srbiju, zemlju bez bazena, nek mi oprosti Palma ako gresim.

Činjenica je da u metropoli, Beogradu nemate gde da plivate ni rekreativno, osim u klubovima za one s platom od 4000 evra. Ako pokušate s javnim bazenima, ukoliko u njima ima vode, možete se prehladiti, dobiti neku zarazu ili alergiju, može vam pasti plafon na glavu, a sećam se i bazena u kojima se igrao fudbal, tenis…..i to je bolje nego ništa. 

A svaki treptaj oka donosi promenu. Nekome i medalju.

U pobednikovoj sportskoj biografiji piše i ovo:

“Čavić se kao šesnaestogodišnjak plasirao za Olimpijske igre u Sidneju. Na Evropskom prvenstvu u plivanju za juniore 2001. na 50 m delfin, osvojio je 2. mesto, a 100 m delfin, 1. mesto

Evropsko prvenstvo u plivanju 2003. (bazen 25 m):

*50 m slobodno, 2. mesto – 21,49 državni rekord

*100 m delfin, 1. mesto – 50,02 svetski rekord

U periodu od 12. decembra 2003. do 26. marta 2004. bio je nosilac svetskog rekorda na 100 m delfin, kada ga je oborio Ijan Kroker. Ipak, Čavićev rezultat se i danas vodi kao evropski rekord. Na istom takmičenju osvojio je srebrnu medalju u trci 50 m slobodnim stilom.

Na Olimpijskim igrama 2004. u Atini Čavić je lako prošao kvalifikacije na 100 m delfin. U polufinalu mu je zbog greške na opremi ušla voda u kupaći kostim, pa je ostao bez medalje.

Evropsko prvenstvo Helsinki 2006. (bazen 25 m):

*50 m slobodno, 2. mesto 21,60

*100 m delfin, 1. mesto – 50,63

Zbog bolova u leđima u martu 2006. je ostavio plivanje, ali se vratio uz pomoć svog cimera.

Svetsko prvenstvo Melburn 2007.:

*50 m delfin, 6 mesto sa državnim rekordom 23,70 (državni rekord je obarao i u kvalifikacijama i u polufinalu)

*100 m delfin, 6. mesto – 52,53 . Najbolje je plivao u kvalifikacijama, kada je oborio državni rekord 51,70. Sa tim rezultatom u finalu bi bio treći.

Evropsko prvenstvo Debrecin 2007. (bazen 25 m):

*100 m delfin, 1. mesto – 50,53

*50 m delfin, 1. mesto – 22,8

Evropsko prvenstvo Ajndhoven 2008.:

*50 m delfin, 1. mesto – 23,11 evropski rekord (drugi najbolji svetski rezultat svih vremena)

Olimpijske igre Peking 2008.:

*100 m delfin, 2. mesto – 50,59 (evropski rekord)

Evropsko prvenstvo u kratkim bazenima Rijeka 2008.:

*100 m – delfin 1. mesto – 49,19 (evropski rekord)

BRAVO!

Jun
14

No.1 balkon srece

jjanreketm.jpgjjsplitsm.jpgjje-med.jpgjjan.jpg

Pitam se koliko su sreća i neke okolnosti povezane s njom bitni da bi neko postao No. 1. U pitanju su nijanse koje u nekom trenutku ovenčaju slavom prvog i zamrače sreću drugom, kvalitet je neosporno potreban za no.1, svi kvaliteti koji su nasmejanu Anu Ivanović odveli na već pomijani balkon u Beogradu, postoje i kod Jelene Janković i čini mi se da Ana ne bi imala niša protiv da su zajednički otpozdravile s tog mesta, ona ne bi izgubila ništa od slave, a Jelena bi dobila ono što sigurno zaslužuje.

No, u Srbiji kao da je lakše biti poslednji nego drugi, treći…..Nisam baš sigurna šta je Tadić u svojoj čestitki poručio, ali bi me iznenadilo da se setio i poslao čestitke i pohvale i našoj polufinalistkinji Roland Garosa, sem ako i tu postoji čvrst protokol.

I tako Jelena piše na svom blogu da je očekivala da igra u finalu, pobedi i postane broj jedan. Kaže i da je sport takav, da su izgubljene partije deo igre i da se okreće budućnosti i onome što je čeka na Vimbldonu… Njena mladost (23) ima snagu i optimizam, ali i mudrosti da izbegne gorčinu zbog poraza i ovaj put propuštenog mesta na balkonu. Odmara se na Zlatiboru i uživa u prirodi, domaćim specijalitetima i susretima s jednostavnim i iskrenim ljudima, kako piše. I na lokalnoj pijaci ljudi je prepoznaju i čestitaju, to je itekako vredno.

Kako obično kažu u fudbalu: “lopta je okrugla”.

Drago mi je što su i Ana i Jelena tako sjajne sportistkinje, srećna sam što su obe naše, navijam za njih!

Nažalost, ne mogu da ovih dana navijam za naše fudbalere-zato mogu za dobar fudbal-napred Holandjani!

Balkon će se još načekati naše jedanaestorice.

Jun
11

Sreća

“Tako sam srećna!-Još uvek sam jako, jako srećna! O ovome sam sanjala još kao dete, i nema reči kojima bih mogla da opišem kako se sad osećam. Jednostavno, čista sreća.”

Napisala je na svom blogu-dnevniku Ana Ivanovic 9.juna 2008.

a1m.jpgrg08-aim.jpgimage-ai-08200.jpg

Lepota i talenat su poklon dobijen s rodjenjem, ali prečesto ostaju samo to, milo lice i potencijal koji se nije razvio. Iza šampiona osim talenta stoji beskrajno mnogo rada, podrške, a u tenisu potrebna je i investicija, koja ne mora uvek da se vrati.

Sa već čuvenog balkona Gradske Skupstine u Beogradu juče je najbolja teniserka sveta, Ana Ivanović, poslala svoj predivni osmeh i izjavila da su joj poslednje dve nedelje života „između sna i realnosti”.

Veliki trijumf i teret za mladu osobu koja će tek napuniti 21 godinu, jer ona je prošle nedelje pobedila na Rolan Garosu i popela se na prvu poziciju na WTA listi.

Tenis igra od svoje pete godine, s šesnaest je počela da igra ITF turnire, 2003. stekla je status profesionalne teniserke i sezonu je završila na 705. mestu WTA liste, da bi 2004. uspela je da uđe među 100 najboljih igračica sveta. Da je izuzetna sportistkinja i ličnost potvrdila je 2005. godine, kada je uspela da se probije među 20 najboljih teniserki sveta. 2006. je završila na 14. poziciji WTA liste, a u septembru je od nagrada zaradila prvih milion dolara.

2007. je osvojila tri velika turnira, u Berlinu. Los Anđelesu i Luksemburgu, a stigla je i do prvog gren slem finala, kada se u Rolan Garosu borila za titulu i sezonu je završla kao četvrta teniserka sveta.

Ovu godinu Ana je počela plasmanom u finale na Otvorenom prvenstvu Australije, na američkoj turneji osvojila je turnir u Indijan Velsu i stigla do drugog mesta na WTA listi, da bi u Parizu postala No.1.

Amabasador je Unicefa i učestvuje u programu „Škole bez nasilja“.

Bravo! Pleni lepotom, pobedjuje veštinom i snagom, a čini se da ima još talenata.

Feb
03

Niko kao Nole

nole-5-s-peharom.jpgmasa-1.jpgmasa2.jpgmasa3.jpgnole-na-balkonu.jpgpar-gledalaca-3.jpgnole-1.jpgnole-2.jpgnole-4.jpg

Oct
25

Konac delo krasi

Oduvek navijam za ZVEZDU, tako su me vaspitali, sve manje aktivno, već dugo deklarativno, ma nemam strpljenja da gledam svašta…ili ništa što je uglavnom ostalo od našeg fudbala. Večeras je bilo zanimljivo, no sad ne mogu da slušam nakon TV prenosa povike “TRAGEDIJA”, i svakakve komentare onog para Mapetovaca, pa nekog lika nalik na pogrebnika …. zarozane fudbalere, čak i one koji dadoše sjajne golove. Svi golovi, dragi nam ili oni što su nas u crno zavili bili su za gledanje i … gledanje s uživanjem, obrta puno jer kako kažu “lopta je okrugla”. To je već nešto, i trčalo se i kombinovalo, što valjda čini fudbal dobrim. Ali konac delo krasi, samo da to još naučimo (globalno), htela-ne-htela složiću se s nekim od mnogih uzrujanih komentatora da Nemci ne odustaju do kraja (globalno)-to je potvrdjeno rezultatom.

Volim Zvezdu, niko nije savršen.

Sep
05

Poljska bolnica ili kako pobediti sebe

14062007-nole.jpgcetvrt-finale-novak-497.jpg

Svi volimo da naši pobedjuju, lako se identifikujemo s pobednicima, posebno šampionima u onom finalnom delu kad primaju čestitanja, staju na pobedničko postolje, brojimo (s)njima nagrade-novac kad ga dobijaju, delimo taj dobar osecaj iz udobnih fotelja, uz grickalice i pićence da nas opusti…..tako je stresovito i teško… navijati. Ima i težih stvari, kad naši miljenici i uzdanice gube, kad komentatori s činom generala melju živce.
Oduvek sam volela (da gledam) tenis, davnih sedamdesetih bili su samo retki čudesni mečevi na televiziji, koja je imala dva programa, tad je i fudbala bilo mnogo manje, a uživanja mnogo više.
I dalje volim tenis, ne stižem da gledam ni desetinu onog što je dostupno, život diktira tempo i moj izbor aktivnosti.
Proslu noć sam posle, radosnog otvaranje godišnje izlozbe malih slikara i vajara “Zlatni presek Malog Monmartra” i divnog druženja s ljudima koji prepoznaju vrednosti, o čemu ću pisati posebno, jer to tema zaslužuje, nastavila noćni zivot kod kuće. Umesto da iskoristim prve znake dremljivosti i svežinu ovog novembra u septembru da odem na spavanje, pronašla sam US Open i, naravno, ostala do kraja meča MON-DJO, osećajući da svaki, čak i daleki, navijač u onakvom meču šalje poruku i pomoć.
Poentiraću, u nekim trenucima noćašnjeg meča i njegovih preko tri sata, kratki prekidi su izgledali kao da je stvarno bitka u toku, a pored terena POLJSKA BOLNICA. Zao mije sto nisam nasla fotografije da pogledaju oni koji nisu imali prilike, da vide suštinu one fraze “pobediti sebe”, sve povrede, bolove, nezgode, malere, umor i boriti se veštinom, umom i neverovatnim rezervnim snagama, čitavom paletom nepredvidljivih kombinacija i preokreta, svaka sledeca lopta menjala je situaciju i davala prednost nekome od njih dvojice, jer sve moje divljenje podjednako usmeravam i Novakovom protivniku, izuzetnom Monacu.
Objavleno je koliko je ko zaradio, ubedjena sam da se onako (predano) ne moze igrati nizakakve pare, inače bi mnogi navijači i bukači bili jako, jako bogati.

Da li svako od nas ima neki plan i priliku na kome može, bar povremeno, pobediti sebe da bi pobedio druge, situaciju, problem? Sta čekamo….uključimo mozak.