Cik-Cak Monogram

Just another WordPress weblog

May
30

Hrabro srce

Nemam običaj da šaljem “cirkularana” pisma –lanac nekih poruka, naročito onih kojim se najavljuje da će pošiljaocu doneti sreću ili još gore nesreću ako se ne pošalje na odredjeni broj adresa. Ako ih ne izbrišem odmah, jednostavno ih ignorišem.

Pismo koje mi je danas stiglo šaljem zato što je drugačaje, šaljem sa željom da se nikad ne zaborave veliki  ljudi koji nisu nikad bili u senzaciaja za medije i nikad nisu dovoljno nagradjeni za svoja neverovatna dela i hrabrost (mada sam sigurna da to njima i nije bilo važno). Pismo je kružilo svetom i očigledno stiglo da mene s  vremenskom  “distancom”, hrabra žena i humanista umrla je 12.maja 2008.

Navelo me je na razmišljanje o nama i ovde. Mislim da se u Srbiji nedovoljno posvećuje pažnja patnjama svih koji su proganjani, trpeli i fizičke i psihičke patnje,  stradali užasnom smrću u toku nemačke okupacije u II svetskom ratu, da se ne zna dovoljno koliko je posebno brutalno i ovde  jevrejska zajednica istrebljena, uz Srbe i Rome kao “ predstavnike niže rase” po tadašnjem nemačkom vidjenju sveta.  Nažalost, nacistički logori u Beogradu (verujem i širom zemlje) skoro su anonimna mesta, a verovatno je većina nas davno bila tamo- oni mladji, bojim se, nikad.

Nedavno su na TV prikazali muzej u okviru logora na Banjici. Teško je ne zaplakati….

Pamtiti zlodela ne znači da treba gajiti mržnju i čeznuti za osvetom, već  učiti iz istorije da se takve nasreće i užasi nikad ne ponove!

Ne trebaju nam novi ratovi!

Šaljite i pamtite!

Dubravka

Ps.  Pogledajte i http://www.irenasendler.org/

http://en.wikipedia.org/wiki/Irena_Sendler

 

 

Svet nije samo sada ovakav, on je uvek bio takav – nagradu ne dobiju uvek oni koji su je najdostojniji .

Nedavno je u 98-oj godini umrla žena po imenu Irina Sandler.

Za vreme Drugog svetskog rata ona je dobila posao u Varšavskom getu kao vodoinstalater-zavarivač.

U njoj su bili skriveni motivi.
Budući da je bila Nemica, znala je sve o planovima nacista po pitanju Jevreja.
Na dnu svoje torbe za alat ona je počela da iznosi decu iz geta smeštajući ih u zadnji deo svog kamioneta.

Imala je džak u kome je sakrivala veću decu.

Tu pozadi ona je vozila i psa koga je naučila da laje kad god bi joj straža propuštala kamionče kroz kapiju geta.

Vojnici, prirodno nisu hteli da se zadršavaju sa psom, koji je lajući prikrivao zvuke koje bi deca mogla proizvesti.

Za vreme te delatnosti Irina je uspela da iznese iz geta i, samim tim spase 2500 dece. Nacisti su je ipak otkrili i   žestoko je izbili prebivši joj i ruke i noge.

Irina je zapisala imena sve dece koju je spasla i taj spisak čuvala u staklenoj boci zakopanoj ispod drveta u zadnjem delu svog dvorišta.

Posle rata pokušala je da pronadje preživele roditelje i da okupi porodice. Ali većina njih je okončala život u gasnoj komori.

Deca, kojima je Irina pomogla bila su smeštena u domovima ili su bila usvojena.

Prošle godine Irina Sandler je bila nominovana za Nobelovu nagradu za mir. Nije je dobila.

Tu nagradu je dobio Al Gor za slajd-šou o globalnom otpljavanju.

U ovoj godini je tu nagradu dobio Barak Obama za svoja predizborna obećanja.

Ulažem mali trud da Vam pošaljem ovo pismo. Nadam se da ćete i Vi postupiti tako.

Prošlo je 65 godina od završetka Drugog svetskog rata u Evropi

Ovo elektronsko pismo je kao znak sećanja na 6 miliona Jevreja, 20-tak miliona Slovenskih naroda (Rusa, Srba, Poljaka…. itd), desetina miliona hrišćana i 1900 hrišćanskih sveštenika ubijenih, streljanih, zlostavljanih, spaljenih, izmorenih glađu i poniženih.

Sada kao nikada, posle izjava Iraka i Irana i drugih, čak i u blagoslovenoj Evropi – o tome da je Holokaust jednostavno mit, neophodno je uraditi sve da svet ne bi zaboravio šta se dogodilo, jer postoje neki koji bi to hteli.

Ovo je pismo namenjeno 40 miliona adresa. Postani karika u lancu sećanja. Pomogni nam da ga pošaljemo celom svetu.

Razdeli ovo svojim poznanicima i zamoli ih da ne prekidaju ovaj lanac.

Hvala!

 

 

 

 

Add A Comment