01
ODISEJEV SINDROM – I deo
Polako me hvata putna groznica, a ono sto sam davno postavila kao ovogodisnji hit leta i dogadjaj godine se opasno priblizava, no, izmedju granicnog datuma i svega predhodno planiranog da bude zavrseno i tempirano pre nase odiseje, neocekivano se ugurao jos jedan kratak poslovni put. Nije ga moguce izbeci da mi ne jede dragoceno vreme za “kljucne” pripreme, pa kad je tako valja ga iskoristiti kao neocekivan dar?
Ko je i kada od nas bio u Bukurestu, u Rumuniji uopste? Iz male licne ankete dobila sam puno negativnih rezultata i gomilu, cini mi se predrasuda. Odjednom, pored poslovnog zadatka, imam svoj zadatak-izazov da otkrijem nesto novo iz predstojeceg kratkog putovanja, nesto sto ce se razlikovati od secanja iz davnih tuznih godina jada koji je prosla Rumunija. Odjeci proslosti su duboko u nama, cak mi se cini da bolje na cudan nacin pamtimo tudje dno koje smo gledali s visine relativno dobrog zivota, a trenutno nam nije ocigledno da su nasi susedi u nekim oblastima otplovili …u Evropu.
Mnogi zaboravljaju ili ne znaju (?) da su Srbija i Rumunija vezane nekim davnim vezama, krajevskom posteljom, i sto je vaznije, srpskom bastinom iz burnih vremena migracija u Banatu, od koje je srecom jos ponesto ostalo, da bi svedocila o kulturi koja se preplitala.
Samo u zapadnom delu Rumunije RTS je, ako se dobro secam ’90-’91. snimio oko 75 (ostataka) srpskih crkava i manstira, a kazu da ih je u okolini Bukuresta bilo i vise….Nazalost, zapis o njima nije napravljen, odlican projekat nije nikad zavrsen-ni onda nije bilo para.
Silom prilika moramo prvo u Temisvar, a eto nama radosti-nadamo se da ce nam tesan itinerer pokloniti bar sat vremena da pohodimo trg gde je Saborna crkva, a verujte mi da je na svim online vodicima za Rumuniju i Temisvar preporuceno turistima da je obavezno vide.
Moram da pomenem da postoji odlican kratki dokumrntarni film “Saborna crkva u Temisvaru” (reditelj Milan Knezevic, proizvodnja RTS 1995.). Ipak, ne znam gde moze da se kupi u Beogradu…..sigurno ne kod pirata u Knezu…
Ideju za ime ovog posta pozajmila sam-naziv je izlozbe umetnice Ines Fontenla upravo otvorene u Italijanskom institutu za kulturu. Od ideje do instalacije sve je potpuno zadivljujuce. Listam katalog, otvaraju se koferi….moram da ih pogledam uzivo:)
Odisejev sindrom mi ne da mira.