Cik-Cak Monogram

Just another WordPress weblog

May
23

U znaku pobednika

Neke pobede su nedvosmislene, mada uvek i tu ima onih nezadovoljnih, ubedjenih da su oštećeni, da nisu imali sreće, da im je falio jedan bod, jedan gol, jedan sekund drugačiji od onog koji je nekom drugom podario pobedu.
Posle prvog polufinala 53. takmičenja “Pesma Evrovizije” i direktnog TV prenosa, ukazala mi se neočekivano dobra slika prostora Arene, koji nisam mogla da prepoznam (iako sam ga nedavno u plaćenim političkim terminima na TV vidjala okićenog partijskim zastavama i svog ustalasalog od gromkih govora, aplauza, užasnih nota…). Tehnika, znanje i kreativan um, ili može i nekim drugim redosledom, pokazali su nešto retko vidjeno u Srbiji, a svi hvale i odličnu organizaciju. O marketingu bih mogla da diskutujem. Samo da izdrže, previše ovdašnjeg iskustva stvorilo je od mene latentnog paranoika. Samo da dobijemo pobednika-nedvosmisleno!
Sasvim me zabavlja u moru jada što nas zapljuskuje svaki dan ovaj izlet u izglancani kič i novo-operetsku performans muziku. Što da ne, ima veoma dobrih pevača i glasova, ma svega što ovaj vek nudi.

Izdvajam u skraćenoj verziji dva teksta koja sam pročitala, filovana izjavama učesnika Eurosonga, suzdržaću se od šireg komentara- kulturni obrazci su nepromenljivi….
“Eurosong je užasna manifestacija. Sve je kičasto, pjesme su grozne i svi imaju plastične sise. Najjači mi je Francuz. Stalno spava jer je non-stop drogiran”, prokomentarisao je predstavnik BIH , Elvir Laković Laka, koji je bio odlično pimljen i pozdravljen od strane publike u Areni.
Na press konferenciji koja se održala nakon prve polufinalne večeri, Laki se “piškilo”. “Odlično se osjećam, jako sam uzbudjen, ali stvarno mi se piša, krv će mi eksplodirati”, rekao je predstavnik BiH Laka.
Laka ne želi da pobedi. “Joj, ja ne bih volio pobjediti, nekako bih više volio biti drugi. Novinari me ubiše ovih dana, ne bih ja to izdržao”, rekao je u svom stilu (na prvi pogled) simpatični Bosanac.
(izvor: 24sata | Večernji list | Blic)
BIH je ušla u finale (valjda zato se.. u svoj tanjir), predstavnici Holandije i Belgije nisu uspeli da se plasiraju, pa nisu krili razočaranje!

Upitatana za servis MONDO šta misli ko će trijumfovati u finalu: “Iskreno, ne znam, o tome nisam ni razmišljala! Bila sam sigurna u prolazak u finale”, začudjeno je odgovorila Holandjanka Hind. “Potpuni je šok za mene plasman Azerbejdžana. Nisam očekivala da će oni proći”. “Kad već neko mora da pobedi, neka to bude Izraelac Boaz Mauda. Svidja mi se njegova pesma, i privatno pratim njegov rad”, dodala je.

Iako je više nego “smorena” provodom u finalu, za noćni život u Beogradu ima samo pohvale. “Zaista mi se dopada grad! Kada smo sleteli, činio mi se mračnim, čak beživotnim. Već prve večeri shvatili smo da oživljava tek kada padne mrak. Oduševljenja sam noćnim životom, i prijatnim ljudima” rekla je Hind.

I ja navijam za Izraelca, zvučao je moćno, on ili Finci, a može i Grkinja, Grci su nekakao naši, Evropljani, a i ne bune se da su i Balkanci, ma narod sveta, sve preko Njujorka. Evrosong je pravo čedo globalizacije.

Svaki dan donosi neko finale. Jučerašnje fudbalsko je uglavnom komentarisano uz opasku “Život je često nepravedan, pogotovo prema herojima. Tragedija kapitena Čelsija Džona Terija u finalu Lige evropskih šampiona protiv Mančester junajteda u Moskvi, svakako jedna od najvećih u istoriji fudbala. …” Moj uisak je laički-ženski: mnogo energije, emocija i kiše, naravno i urbanog kiča.

Mančester junajted je ponovo, po treći put prvak Evrope. Ima takvih i na Pesmi Evrovizije. Moglo bi se i ponoviti, ili neka bude bar dva puta. Kave su naše šanse, baš bih se iznenadila, ne zbog nepravde koja nas stalno prati, već konkurencije.

Posle skoro dve nedelje od pobedničkog vatrometa u Srbiji nema pobedničke vlade, ni koalicione, ni manjinske, ni narodnog spasa. Performans prosjačenja “Bato, imaš jedan mandat, treba mi samo 126”, traje, traje.
Takmičenje u bacanju blatom, izjavama, osudama postaje sve surovije. Kad je finale?
Eurosong odlazi u subotu. Kafedzije s ekskluzivnih lokacija beogradskih su nezadovoljne, ne pada im na pamet da su stranci pametniji od domaćih konzumenata, traže da ih nečim privučete kad skupo plaćaju piće, putuju ljudi i znaju pošto je pivo diljem Evrope…

Add A Comment