Cik-Cak Monogram

Just another WordPress weblog

Archive for the ‘General’ Category

Mar
23

Sneg u Beogradu

Sinoc. 

Mar
22

Zimski dan na Kalemegdanu

Danas vrlo sveze ujutru, na Kalemegdanu vazduh skoro planinski, cak cist (posle proslih dana s vetrom). Atos raspolozen i cio, trci kao vihor, mozda je za njega optimalna temperatura oko nule (a mozda mu je kaputic laksi od zimskog krzna). Imali smo lep kondicioni trening, oboje. I nije bilo tako pusto kao sto izgleda na fotografijama-:).

Mar
11

Skok od februara do marta cini cuda

Februarski snegovi i mecave koji su harali Evropom jedva da su dotakli nas, mada se ovde cula poprilicna zalopojka zbog nedelju dana snega i niskih temperatura. Istine radi, zima je bila blaga, izuzimam ona mesta u planinskim zabitima gde nikad nije blaga i jos uvek nema pravog puta, a desi se i neki djak-pesak, sto je, takodje, u opustelim selima, postalo retkost. Uz svu brigu da nas zima ne “pokosi”, grip i drugi virusi rade svoje, a i male boginje, nazalost. 

Nekako se cini da je uvek mart kljucan mesec u godini, ima tu ulogu da shvatimo da je stvarno godina nova, cak i kad su praznicni ukrasi i dalje svetlucali onako bez razloga i smisla. Mart ima svoje tuzne statistike (kazu da je fatalan za stare i bolesne), ima i praznik koji svake godine pokaze kako zenama uglavnom nije bolje i nisu ravnopravnije s muskarcima nego prosle godine, a paznja koju na neki nacin dobiju je jedan od onih fenomena koji se mogu podvuci pod narodnu “ne lipsi magarce do zelene trave”. 

Februar i mart su bili uzburkani ove godine, vazduh je pored smoga i vlage bio pun politicki nakostresenih reci, optuzbi, pretnji, ulagivanja i foliranja, zatim se nije dogodilo nikakvo cudo, kao “grmelo je-rodio se mis”. Kise je bilo par dana, kao i najave kise ostavki po strankama koje su “pale u cabar”, sneg se otopio, al’ je istalo prljavstine koju kisa nije sprala, kao i u politici, prljavstina ostaje, pa ko vidi-vidi. 

Od juce znacajno otopljenje, ljudima je dosta mracnih kratkih dana i nevolja, kafanske baste su pune, lepo je da se bar kafa popije na suncanoj strani ulice…. Nedeljna idila. Kere laju napolju iz pet friendly kafana, a nasa se sunca na tepihu (jutros je setao), kao i obicno, lajao je i on ranje, sad ga vise mrzi da brani teritoriju. Pijem kafu i dopisujem se s sinom porukama na mobilnom, a s muzem porukama na fb, ja sedim u dnevnoj sobi, on u maloj radnoj, u kucnom termnu “cumezu”. Tekstualni razgovor povremeno prekidamo verbalnim uzivo jer prolazi kroz dnevnu sobu da nesto petlja u kuhinji iz koje izlazi zvacuci i ne moze da razgovara punih usta, lepo je vaspitan. Rucka ce biti, ali jos nije na vidiku. Prija mi kucna kafa, mozda mi ublazi prolecnu glavobolju (ne bih da kazem kostobolju). 

Volim prolece, cak vise ono nezvanicno. Cak i kroz prozor. Lekovito je, donosi neku slatku amneziju i osecaj da stvarno ima lepote u svakom danu. Carpe diem. 

Mar
11

Martovska secanja

Nereprezentativna anketa kaze da “Osam od deset ispitanika mlađih od 25 godina ne zna šta se tačno dogodilo 9. marta 1991. godine u centru Beograda.”Ne cudi me….i mnogi stariji od 25 godina su zaboravili, osim onih koji su bili na neki nacin direktni svedoci. Najgore je sto su se iskrivili i demokratski ciljevi i ideje, ostale su samo fotografije…kako se brani vlast. 

Historical photos of the first demonstrationat against Milisvic’s family autocrasy 27 years ago.

Feb
03

FEST-oh, pascu nesvest

Beograd ima svoje dzokere koji mogu da zamene svaku losu kartu nekih drugih dogadjanja. Jedan od njih je FEST, upravo se priblizava i procitah da je jutros bio dugacak red ispred SC za ulaznice (mozda bi red bio kraci i manja guzva da nije bilo onog vec uobicajenog “sistem pao”). Moj fokus je na lokacijama blize Trgu Republike-:). Nadam se da ce nesto od najavljenih (dobrih) filmova biti i tu na programu.

“Београдски међународни филмски фестивал Фест, под слоганом „Приђи ближе“, ове године биће одржан од 23. фебруара до 4. марта и на њему ће бити приказано 126 дугометражних и документарних филмова.”
http://www.rts.rs/page/magazine/ci/story/401/film-i-tv/3019820/na-46-festu-126-filmova-116-premijera.html

Feb
02

Pocetak 2018.

Pocetak 2018. uz caroban pogled na planinske vence i predivno nebo, drage prijatelje i mnogo nade da ce godina biti blagonaklona.  

Sep
09

Katastrofe i nas zivot

Malo me hvata jeza kako je danas umereno suncano ili delimicno oblacno s suncanim intervalima kod nas, nema jarko obojenih meteo upozorenja na kisu i oluju, nismo u zoni jakih zemljotresa…mada svega toga moze da bude i bilo je…prirodna katastrofa je negde na drugom mestu. Da li je normalno jednostavno opustiti se i ziveti ovaj miran trenutak, bez grize savesti? Brzina sirenja informacija, skoro trenutno saznanje o dogadjajima kao da su nam oduzeli pravo i mogucnost da opusteno uzivamo kad nam se pruzi prilika, jer i nesvesno pratim(o?) vesti i uvek je negde nevolja. Pocinjem da se divim onima koji mogu da se “iskljuce”.I tako je Irma protutnjala Kubom- kazu najgora oluja koja se pamti, posledice se jos ne znaju, Bahami su cudom postedjeni zbog malog skretanja s ocekivanog pravca, Florida je na udaru i ne samo ona… Neke izjave zvanicnika ugrozenih teritorija zvuce kao iz filmova o katastrofama, ne bih zelela da se ostvari i ono filmski obradjeno o velikim asteroidima…i zlim vanzemaljcima.

Aug
04

Oluja

Volela bih da se svi (iskreno) setimo gde smo bili i sta smo radili ovih dana pre 22 godine, kako je izgledao letnji Beograd, sta smo gledali na tv (a sta nismo), sta smo slusali iz druge ruke, a neki i iz prve, koliko je (cak)snimljenog materijala zavrsilo “negde” van dometa gledalaca i koliko smo protesta odrzali zbog “Oluje”, protesta koji bi pokazali svima da se desava nesto lose i nehumano, protesta koji je trebalo da traje danima, mozda uz svece kao sto to rade negde drugi…bitan je razlog, a ne forma. Naravno, nikad nije kasno za reakcije i tuzbe, ali onaj kljucni trenutak kad je (re)akcija mirnih gradjana na ulicama srpskih gradova bila potrebna je prosao, kao pogresna vest na prvoj stranici novina-demanti vise nema taj efekat. Ovo je sve i na moj racun, osetim gorcinu pocetkom avgusta i setim se umrtvljenog Beograda…

Jun
22

Lista, ne ona “bucket list”, vise dok sam jos mlada-:)

Volim da putujem, cak i s svim onim sto ne volim a neizbeznim uz putovanja. Mrzim pakovanje, uvek nosim vise pogresnih stvari nego potrebnih, uvek sam u stresu da cu nesto zaboraviti, cak i kad idem u poznatu civilizaciju (sto je najcesce). Ipak, putovanja smatram jednom od najlepsih mogucnosti u zivotu. Ono sto nisam nikad probala je da boravim duze od mesec-dva ili da zivim negde van rodnog grada. Mislim da sam bila spremna i na to, naravno, samo mislim, nikad se nije ostvarilo ili nisam dovoljno zelela, dovoljno se potrudila. 

Istrazivanje koje se sprovodi svake godine po utvrdjenim kriterijumima stavilo je Dansku na prvo mesto kao najbolju za zivot. Moja radoznalost raste, ona jeste na mojoj listi zemalja koje jos nisam posetila kao turista, a zelela bih. Svakako, turisticko putovanje i zivot nisu ni blizu isto. Kad bi trebalo da biram izmedju Lisabona i Kopenhagena, kao turista, mislim da bih izabrala Lisabon. Mozda su krivi filmovi…

Lista nije tako kratka, mada sam bila na mnogo mesta. Negde i vise puta, slucajem, nekad i voljom sto ih volim. 

Jun
01

Ljubav prema grupi Beatles ne jenjava

“U četvrtak, 1. juna u beogradskom Domu omladine biće održana tribina pod nazivom: The Beatles “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” koji je nedavno (moja napomena:na danasnji dan pusten u prodaju u UK) proslavio 50 godina od objavljivanja, a smatra se najboljim rok albumom svih vremena.

Album grupe The Beatles „Sgt Pepper’s Lonely Hearts Club Band“ smatra se najboljom pločom svih vremena i u skoro svim izborima kritičara i publike i dalje završava na samom vrhu liste. Njegova pedesetogodišnjica obeležava se širom sveta, a u srpskoj prestonici će se o ovom fenomenu pričati uz prisustvo eminentnih stručnjaka i muzičara, čije je stvaralaštvo inspirisano ovom fascinantnom vizijom The Beatlesa, koja i posle pola veka uzbuđuje slušaoce.”

Svako od nas koji smo ziveli s njihovim nastankom i razvojem ima svoj odnos prema ovoj slavnoj grupi, svoja secanja, emocije…. Jedna od pesama s slavljenickog albuma “Kad budem imao 64 godine” ( When I’m 64″) u mojim ranim tinejdzerskim godinama zvucala mi je lepo, ali m je tekst bio nekako smesan i dalek…sad mi se bas dopada u celini-:). 

Stimulans za aktivnije ucenje engleskog jezika (van programa osnovne skole gde je bilo lako dobiti peticu) bili su bas Beatles, nije mi bilo dovoljno da slusam muziku. U to vreme nije bilo velikog izbora institucija za ucenje stranih jezika, a ja sam imala srecu da mi na preporku roditelji nadju izuzetnu profesorku i zanimljivu mladu zenu za posebne casove. Mislim da je to bilo bas te 1967. (Profesorka) Julijana je tad imala verovatno oko trideset i koristila je metode koje su tek kasnje uvdene i originalne oksfordske udzbenike, zanimljivu literaturu i teme za konverzaciju. Isla sam na cas kao kod malo starije prjateljice na prvu kafu, mada su domaci zadaci bili zakon i lekcije iz udzbenika. Ubrzo sam jos vise uzivala u Beatlesima i njihovim pesmama, kao i svemu vezanom za to druženje-ucenje….